BALKBIODIV

Balkanska flora nije samo najbogatija u Europi već obuhvaća i mnoštvo endemičnih vrsta. Očuvanje autohtonih vrsta i njihovih staništa nije samo od nacionalne, već i od međunarodne važnosti. Dok je bogatstvo vrsta još uvijek najčešće upotrebljavano mjerilo bioraznolikosti, recentna molekularna istraživanja ukazuju da veliki dio „skrivene“, unutarvrsne raznolikosti nije niti adekvatno vrednovan u taksonomiji niti se koristi u zaštiti prirode. Drugi izvor bioraznolikosti je poliploidija (umnožavanje kromosomskih setova), koja ne samo da je uključena u nastanak većine uzgajanih biljaka, već se također smatra jednim od važnih mehanizama simpatrijske evolucije.
Razlike u stupnju ploidije nisu ograničene samo na razinu vrsta, već se također često događaju i unutar vrsta. Pokazalo se da se poliploidi opetovano pojavljuju, a to da se uspješno održavaju svjedoči o njihovoj evolucijskoj važnosti. Primjenom različitih molekularnih tehnika u kombinaciji s protočnom citometrijom, cilj nam je razjasniti prostorno-vremensku evoluciju triju poliploidnih grupa biljaka, koje imaju svoja središta raznolikosti na području Balkanskog poluotoka, kako bi se otkrili opći mehanizmi koji pridonose visokom stupnju bioraznolikosti zapadnobalkanskih zemalja. Neke od uključenih vrsta važne su pašnjačke ili ukrasne biljke, a neke su od velike važnosti u zaštiti prirode na području balkanskih zemalja ili se prema EU zakonodavstvu nalaze na vrhu ljestvica prioritetne zaštite.